Izumitelji ferocementa su Francuzi Joseph Monier koji ga je nazvao “ciment armé” (oklopni cement) i Joseph-Louis Lambot koji je 1848. godine konstruirao čamac sa sustavom. Lambot je izložio posudu na Exposition Universelle 1855. godine i njegovo je ime za materijal “fermentacija” ostalo. Lambot je patentirao svoj čamac 1855. godine, ali patent je odobren u Belgiji i odnosio se samo na tu zemlju. U vrijeme Monierovog prvog patenta, srpnja 1867., planirao je koristiti svoj materijal za izradu urni, žardinjera i cisterni. Ti su se alati tradicionalno izrađivali od keramike, ali veliki projekti iz peći bili su skupi i skloni neuspjehu. Godine 1875. Monier je proširio svoje patente na mostove i dizajnirao svoj prvi most od čelika i betona. Vanjski sloj je oblikovan tako da oponaša rustikalne balvane i drvo, čime je također uveden faux bois (lažno drvo) beton. U prvoj polovici dvadesetog stoljeća Talijan Pier Luigi Nervi bio je poznat po upotrebi fero-cementa, na talijanskom zvanom ferro-cemento.

Ferocement ima relativno dobru čvrstoću i otpornost na udarce. Kada se koristi u izgradnji kuća u zemljama u razvoju, može pružiti bolju otpornost na vatru, potres i koroziju od tradicionalnih materijala, kao što su drvo, čerpić i kameni zidovi. Bila je popularna u razvijenim zemljama za gradnju jahti jer se tehnika može naučiti relativno brzo, omogućujući ljudima da smanje troškove nabavom vlastite radne snage. Od 1930-ih do 1950-ih postao je popularan u Sjedinjenim Državama kao metoda gradnje i kiparstva za novu arhitekturu, čiji su primjeri dinosauri Cabazon i djela Alberta Vrane.